Formula za čarobnost

Sreća u ušima: Territorial Pissings - Nirvana 

Pogledaj, nije li ljudski život ipak čaroban? Sagledamo li ga iz malo drugačije perspektive, zapravo je sjajan, blještav i krajnje očaravajuć, nije li:

Hm, ciničica u meni naprosto ne može odoljeti pa umjesto odgovora nudi protuargument iz NASA-inog impresivnog arsenala:

Kako sad, pak, ciničica, pitate se, a prodaje se za tamo neku Srećotvorku?

Ilustrirajmo to ovako: zamislite da ste gljivar-entuzijast koji je potegnuo do vrlo udaljene, ali iznimno pogodne šume za tihi lov ili sezonsko gljivarenje. Već uz prvo stablo pronašli ste dva ili tri krasna primjerka ljetnog vrganja, pažljivo ih položivši u pletenu košaru. I to je to. Pet minuta kasnije, vraćate se sa svojim vrganjima natrag do automobila, spremate košaru u prtljažnik i vozite se na desetke i desetke kilometara kući. Jer podnožje tog jednog stabla sasvim je dovoljno te vam ne pada na pamet proviriti iza njega i potražiti te zamamne darove šume oko drugih obližnjih stabala, a o tome da zakoračite malo dublje u šumu da i ne govorim. Neslavno i krajnje bezvezno gljivarenje, rekli biste?

Isto je i sa srećotvorjem i s tom no-matter-what pozitivom koja pojedincima služi kao svakodnevna maska koju jutrom navlače na lice i ne skidaju ju sve dok navečer obrazom ne dotaknu jastuk, hineći da je život sladak samo zato što su ga tog dana započeli uz pristojno zaslađenu jutarnju kavu i prepečenac s maslacem i džemom od domaćih šljiva. Da, sreća nesumnjivo leži u malim stvarima, ali nije izolirani sugar overdose, baš kao niti izolirani Europe glitter ono što život čini ipak čarobnim.

Budi ti faca pa baci pokoji pogled i iza tog stabla koje ti zaklanja pogled u šumu. Riskiraj da naletiš i na pokoju smrtonosno otrovnu gljivu, poput cjepače ili grlašice, pa budi dovoljno potkovan znanjem kako bi ju prepoznao i izbjegao. Pojedi za doručak staru šnitu kruha s koje si maločas ostrugao plijesan pa se nakon toga pokušaj smješkati jednako dopadljivo kao nakon džemastih oblizeka. Isto je i s Europom, šarmantno ona domahuje svemiru svojim blještavilom, ali zvuči isprazno, pomodno i žalosno kada se jedna takva slika (u posljednje vrijeme) masovno prosljeđuje po društvenim mrežama, uz povlačenje bajkovite paralele s jednako blistavim životom koji je, eto, ipak čaroban jer, eto, Europa nam baš fino blješti kad ju se snima iz visina.

Nije, nije čaroban, nije čaroban na način na koji Europa blješti. Čaroban je na način na koji velika većina svijeta s one druge slike - biva u tami.  Oh, kad bi ta većina samo mogla za ovu priliku ekskluzivno progovoriti...

Zato svesrdno dižem palac gore za dobre misli i za životne čarolije, ali samo istinskim pozitivcima i srećotvorima, onima koji umiju ispod te druge slike ispisati svoje uvjerenje da je život ipak čaroban. Onima koji ne dozvoljavaju da im stablo zakloni šumu i onima koji se usude prošetati tom šumom bez maske, koliko god tamna bila, pa si u toj šetnji priuštiti luksuz skrovite idile koju šuma čuva samo za one najodvažnije. To je pozitiva, kao i kad se nađeš u kaljuži, ali u njoj ipak uspiješ iščeprkati pokoju dragocjenu impresiju koja će te učiniti dubljim i sretnijim čovjekom.

Čarobnost života ne mjeri se količinom divnih sitnica kojima se naklonimo nakon što zažmirimo na sve ono ružno „koje se događa nekome drugome“. Elem, čarobnost života mjeri se količinom divnih sitnica kojima se naklonimo nakon što ružno doživimo, procesuiramo i u svojem se intimnom mikrokozmosu zauzmemo da to ružno pod svaku cijenu podivnimo.   

Č ≠ DS - R

Č = DS + R