Sreća u ušima: Adventures in Solitude - The New Pornographers
Već nekoliko godina postrojilo se u nizu, poput gizdavih
pripadnika slikovite Kraljičine garde, pogleda skrivenih ispod šubara za koje
su svoj medvjeđi život dala ta sve samo ne gizdava stvorenja, otkad sam prvi
put sjedila na močvarnoj terasi svojega omiljenog mjesta za ispijanje
poslijepodnevnog čaja – Lopoča.
Uzgred rečeno, Lopoč je café smješten u blizini
ulaza u Park prirode Kopački rit, posve različit od špicolikih osječkih lokala.
Ondje na drvenom platou posloženi vrtni jastuci čekaju svoje vjerne goste, tik
uz idiličnu močvaru prekrivenu listovima lopoča na kojima se žabice, u maniri
živopisnih domaćina ne odviše zainteresiranih za svoj auditorij, povazdan
igraju školice, a napitci se
poslužuju na panjevima.
Nije lako za objasniti, ali tog proljetnog
poslijepodneva... te nedjelje jer nedjelja je dan na koji sam ugledala ovaj
svijet... s tom šalicom čaja tješitelja u mojim rukama... s tim pogledom koji
je u tom periodu s razlogom bio zabrinut i nasumično fiksiran na gospođici Žabi
koja mi je jednako nepomično uzvraćala pogled kojemu je, pak, jedina briga bila
kako u školici pobijediti svoje
kolegice po kreketanju... s tim blues
orkestrom u meni koji je upravo upriličio generalnu probu temperamentnih instrumenata
sačinjenih od mojih misli s jedne i osjećaja s druge strane koji su tada, eto,
ponešto pomodrili... s tim malim
velikim srcem koje se stisnulo kao da nije svibanjski in bloom, već siječanjski in brume... iznenada se niotkud pojavila
Srećotvorka u meni.
U meni koju čini sto četrdeset točkica pobrojanih u
stupcu lijevo od ovoga teksta, a tih sto četrdeset točkica tek su sićušni
ornament na mnogo nepreglednijoj fasadi zdanja koje njegujem u sebi i od milja
ga nazivam Svojim Hramom. U meni koja katkad jesam neprikosnovena mimoza, ali mimoza
koja po prirodi nipošto nije pristalica namrštenog čela, zabrinutih pogleda i
pesimističnih misli. U toj meni koja sam uvijek vjerovala u pronalazak sreće na
svom puteljku, sreća je otišla još jedan korak dalje i, umjesto dotadašnje Srećotragalice,
pretvorila me u sadašnju Srećotvorku.
U onu koja
ne traga za srećom, već ju živi i stvara najvećom.
Još uvijek nije lako za objasniti, čak štoviše, ne
znam objasniti, ali tog neobičnog poslijepodneva za uho me, baš kada mi je
najviše trebala, povukla spoznaja da se sreća prije svega pronalazi i stvara –
u sebi. Tek tada se može pride apsorbirati iz okoline i, ono najvažnije, tek
tada ju se može kvalitetno saditi u okolinu, kako bi izrasla u svojem najveličanstvenijem
obličju. I prije sam ja znala da je teoretski tako, ali ta iznenadna
Srećotvorka kao da me inspirirala da teoriju oživotvorim.
Iz Lopoča sam potom odšetala zažarenih obraza od
uzbuđenja, zacakljenih očiju od spoznaje i zacrvenjenih usnica koje sam krišom
grickala dok sam se maločas bavila novopečenim mislima o srećotvorju.
A te misli moje unutarnje Srećotvorke na ovoj će adresi
pronaći svoj virtualni dom. Za mene to nije novina jer pisanje je, kako
privatno, tako i unutar struke kojom se bavim, moja konstanta i moja strast
koja mi život ispunjava odmalena. Moje adventures
in solitude opjevane u istoimenoj zvučnoj kulisi.
Ali, uvijek postoji „ali“ pa tako i u današnjem uvodniku.
Naime, ispod prstiju ove Srećotvorke neće uvijek provirivati pastelnoplavi
jednorozi koji nose pletene košarice prepune ružičastih lizalica i šećerne vate,
a sve na grašak zelenoj livadi i u pitoresknom krajoliku kakvog se ne bi
postidjeli ni naši najbolji slikari naive. Ja, sanjarka, romantičarka i
maštovitica iznad svega, ipak sam uvjerena da oblačići smješteni na sigurnoj
udaljenosti od Zemlje nisu jedino mjesto na kojemu počiva sreća. Ne. Čak
štoviše, živjeti istinsku sreću moguće je tek kada to čovjeku uspije ovdje, na
ovoj Zemlji, među ovim ljudima, u okolnostima koje servira stvarni život.
Zato je srećotvorje iz moje kućne radinosti obojano
još ponekim bojama osim onih pastelnih i, oh, tako očekivanih: opažanjima
svijeta u čitavoj njegovoj punini, impresijama, ekspresijama, kritičkim
mišljenjem, pitanjima (čak i ako su krajnje retorička), nadahnućima, diskusijama,
prizvanim sjećanjima, usporedbama, opaskama, talasanjima, euforijama,
plićacima, dubinama, crticama, traktatima, uspomenama, hipotezama, učenjima, umjetnošću,
znanošću, aktualijama, sporednicama, introspekcijama,
analizama, aktivnošću, radoznalošću, svakodnevicom i promišljanjima.
Tek kada slikaru u sebi omogućimo da svojim kistom
dotakne svaku od tih boja, koliko god nevješto to činio, tek tada ćemo na
svojem platnu ugledati naslikanu sreću. Slikarica u meni već godinama ima
zeleno svjetlo da svoj kist umoči u baš svaku nijansu pa se, evo, i štafelaj itself smješka pod ugniježđenim platnom!
Danas je blagdan Svetog Nikole, meni osobito drag i
evokativan. Zašto najšarmantniji darak u očišćenoj čizmici ne bi bila upravo – odluka
o srećotvorju – jer na taj će način, zapravo, čizmica biti puna čitave godine?

2 komentara:
Divna moja Srećotvorka i njezine prekrasne riječi ...
A tko to anonimno ima ovako lijep kompliment za mene? ;) ;)
Objavi komentar
Srećotvorku usrećuje razmjena iskustava i mišljenja. ♡